Dienstag, 18. Dezember 2007

O salutogenezi, univerzumu uma i ljudima

Salvatore Dali; Anđeo, ilustracija iz Danteove "Božanske komedije"

"Kada umre čovjek poremeti se harmonija univerzuma. Ljudska bića su nenadomjestiva i kroz to se razlikuju od aparata" Karl Popper, citat iz knjige "Mozak i njegovo ja."
Čuvar našega zdravlja se krije u plavičastom svjetlu dimenzije našeg utjelovljenog uma u univerumu umnoga u nama. Ideokinetička slika čuvara moga zdravlja, mog treperavog misaono- emocionalnog "Ja" koje bdije nad mojim životom je prozirni Anđeo kojeg sam sretala u dječjim snovima. On je sunce mog malog univerzuma, energija koja me hrani i brani od mene same.
Salutogenesa je teorija o postajanju i održanju zdravlja.
Anđeo čuvar, skriven u našem utjelovljenom umu je čuvar našega zdravlja, on sjedinjuje naše misli i emocije i pretvara ih osjećaj ljepote i punoće postojanja.
Salutogenetičari odbijaju tretmane oboljenja, ne proučavaju povijesti bolesti, nego pozivaju na spoznaju i odražanje onoga zdravoga u nama.
Sociolog medicine Aaron Antonovsky je u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća razvio koncept Salutogenese. Po tom konceptu u svakom čovjeku postoji i "Zdravlje" i "Bolest", dva granična stanja organizma, nešto kao antičko dvostruko biće iz kojeg se po želji bogova razvio čovjek. Zdravlje i bolest te dvije suprotnosti, dva vječno odvijajuća procesa, dva pola ljuskog postojanja između kojih naš utjelovljeni um luta cijeli život neosvojivši ni jedan u potpunosti. Antonovsky smatra da zdravlje nije statično, pasivno stanje organizma, nego nestabilan vječno razvijajući dinamički proces u svim tjelesnim strukturama.

Pronađemo li "Anđela čuvara" u dimenziji našeg umnog univerzuma, to bezvremeno dobro biće koje, često od nas nespoznato, bdije nad našim sudbinama, spoznali smo i rijeku života čijom bujicom ponekad spretno, a ponekad nespretno kormilarimo. Aaron Antonovsky u svojim knjigama o salutogenezi upotrebljava upravo metaforu rijeke kada misli na dinamiku nastajanja i održanja zdravlja.
Anđeo čuvar, ta lepršava misao o dobroti sjedinjena s osjećajem za ljepotu, skriven u univerzumu našega uma se, u vremenu blagdana ljubavi i mira, budi u nama i kao vjesnik neba dotiče naša osjetila.
Kraj svake godine je vrijeme kada, nošeni energijom sna, oblačimo najljepše haljine i organiziramo u svom domu svečane večere ili namirisani i dobro raspoloženi odlazimo k prijateljima na "Slavlje osjetila". To je vrijeme dobrih želja, vrijeme u kojem se sreća i zdravlje, kao kapljice kiše, izgovoreni prosipaju na nas, blješte na zaslonima televizora u promidžbenim programima, pronalazimo ih u poštanskim sandučićima, smješe nam se u izlozima, mirišu u cvjetnim aranžmanima. Anđeo čuvar nam "posuđuje svoja prozračna krila" i mi lebdimo gradom, kupujemo, darujemo i dobijamo sreću zatvorenu u blještećim omotima, ukrašenu trakama zlaćanih boja, ona treperi u plamenu svijeća, iskri u dekoracijama na prozorima, u predvečerje kapa na nas s neba dok šećemo ulicama ili žurimo na sljedeće "Slavlje osjetila".
Anđeo čuvar, sav u bijelom, prozračnih krila i zlaćane kose, pruža svoje ruke i mi u danima Božića zaboravljamo brige i prepuštamo se ugodi osjećanja osjećaja ljubavi i mira. Zaustavimo Anđela u sebi, ne dozvolimo mu da, kada se zadnje svijeće na Božinom drvetu ugase, nestane iz naše svakodnevice. http://o-andelima.blogspot.com/
"Sreća" i "zdravlje" su dobromanjerno izgovorene želje koje nam nitko do nas samih nemože ostvariti. Skriveno u univerzumu našeg utjelovljenog uma, naše misaono i emotivno "ja", to osnovno dvojstvo našeg postojanja nas svakoga dana nečujno poziva na "Slavlje osjetila". Oslušnimo svoj unutarnji glas, u univerzumu umno- osjetilno- osjećajnoga u nama svira orkestar simfoniju našega života.



Tu u dubini našeg stvarnog postojanja spava i "luda", obrazovani mudrac na vratima naše podsvijesti koji reprezentira snagu našega uma, luda je u isto vrijeme i simbol za smjeh koji s ničim nije povezan ali povezuje sve. Uđimo u svijet naših zrcalnih neurona i u beskraju univerzuma našeg utjelovljenog uma prepoznajmo sva svoja lica, ozbiljno misaono "Ja", često zabrinuto emocionalno "Ja", pravilima odgoja zaboravljeno egoistično "Ja" i zrelošću potisnuto nasmješeno lice djeteta u nama.
Dok sam bila djevojčica dobila sam na poklon "Spomenar", to je ona lijepo uokvirena bilježnica u koju su nam prijatelji upisivali svoje misli i želje, koje još uvijek pamtimo i po njima se sjećamo prijatelja iz djetinjstva.
Na početnoj strani te "bilježnice" želja je moj deda napisao:
"Budi uvijek djete veselja i sreće, jer što više rasteš i brige su veće."

Moj dobri dragi deda je želio da nikada ne potisnem ludu u sebi u zaborav.
Pronađimo i oslobodimo ludu u sebi, ona će nas uvesti u istinu života, luda je nekorumpirana, odlučna, zaigrana, slobodna i užasno živa.
Luda je naš tajni saveznik, ali u isto vrijeme širi oko sebe strahopoštovanje. Oslobodimo ludu u sebi, ona će nas uvesti u istinu života, luda je nekorumpirana, odlučna, zaigrana, slobodna i užasno živa. Luda nam u nama priča priču o stvarnom životu, o igri ozbiljnosti koju naučeni igramo, o neuspjesima i nesigurnostima naše umorne duše. Ona budi sposobnost duhovitosti, uzburkava rijeku kreativnosti i smijeh prelazi u snagu, koja nije tehnika nego izraz naše čovječnosti, snaga koja postaje odmor našem utjelovljenom umu.

U dubini svoje duše svi smo mi lude, svi smo povezani sa pravim životom, svi smo u svojoj jezgri dobri i zdravi.

Manu propria kineziterapija i pokret "Novi humanizam"
Pored mog svakodnevnog posla kao kineziterapeut ja sam postala i članom Portala Hrvatske udruge "Humanitas". Udruga je tek počela djelovati i još nema potpuno razrađen plan rada. U samom imenu "Humanitas" se krije i djelovanje udruge.
Ljudskost, čovječnost, ljubav prema čovjeku.
Ja sam razmišljajući o pokretu "novi humanizam", koji se širi svijetom u ujedinjuje one koji vole čovjeka i nesebično mu žele pomoći u rješavanju problema, odlučila u tom pravcu i djelovati.
Lutala sam malo virtualnim svijetom i pronašla udruge "Humanitas" na svim stranama svijeta. Ne mogu vam točno reći što se sve krije iza tih dobrovoljnih i dobronamjernih ujedinjenja, ali u svakom njihovom konceptu je "čovjek" kao vi i ja u središtu njihovih razmišljanja.
Onaj tko u sebi osjeća želju da postane članom udruge "Humanitas" mora prvo osjetiti u sebi čovjeka i njegovati čovječnost. Oni koji znaju i vole pisati pišu priče, otvaraju svoje srce i izlažu svoje probleme da bi olakšali probleme drugih, ali večina novih svjetskih "humanitaša" traži izvore u dalekim mislima začetnika humanizma da bi izgradila i ojačala puteve ka novom humanizmu.
Bez spoznaje "humanizma" nitko tko radi sa ljudima nemože obavljati svoj posao dobro. Danas mi se čini da sam ja, iako nesvjesno, godinama slijedila stoljetne puteve davnih mislioca. Odabravši kineziterapiju kao poziv, ja sam se već onda odlučila pomagati "čovjeku". Zadnjih nekoliko godina pokušavam svoje godinama stećeno znanje i iskustvo ponuditi čovjeku u obliku brošura koje besplatno poklanjam u mojoj ordinaciji, u obliku napisane knjige "Umijeće svakodnevnog pokreta" u kojoj sam pokušala "čovjeku" osvijetliti put do salutogeneze, osmisliti nastajanje i održanje zdravlja u njemu samome.
Internet je medij koji mi je omogućio da svoje znanje i svoja razmišljanja o održanju zdravlja u "čovjeku" stavim na stranice koje su danas svima dostupne. To je moj udio svjetskom pokretu "novi humanizam".
Ponekad je za rješavanje "problema" dovoljan savijet, objašnjenje, jedno iskreno mišljenje.
Vi dragi moji čitaoci možete pod rubrikom "Komentari" komentirati moja razmišljanja, možete ih kritizirati da bi potakli univerzum umno- osjetilno- osjećajnog u meni na daljnje razmišljanje o čovjeku u meni.
Ako imate neki problem u sustavu za pokretanje, ako osjećate bolove u zglobovima ili mišićima, ako vas muće glavobolja ili migrena, postavite mi konkretno pitanje ja ću u svakom slučaju razmisliti o vašem problemu i pokušati vam dati dobrovoljan, besplatan, ali kompetentan odgovor.

http://sve-sto-vas-zanima-dinaja.blogspot.com/ na ovoj adresi možete vidjeti kako ja zamišljam moj i vaš misaoni dijalog.
Kada prošetate mojim, za vas napisanim tekstovima, vidjet ćete na kraju svakog teksta rubriku "Komentari" i vi možete bez oklijevanja postaviti pitanje, možete me upozoriti da je nešto što sam napisala nedovoljno jasno objašnjeno. Čovjek u meni će vam odgovoriti.
Dijana Jelčić- Starčević